Dva načina na koja trgovina stvara bogatstvo
Trgujemo toliko često da o tome više ni ne razmišljamo.To je jednostavno postalo svakodnevno, i zapravo, ako ovo čitate, vjerovatno ne poznajete svijet u kojem ne nosite superračunar u svom džepu koji vam omogućava da kupite praktično sve što želite i da vam to stigne na kućni prag za nekoliko dana.
Trgovina stvara bogatstvo. Podsjetimo se da je bogatstvo sve ono što ljudi vrednuju. To znači da možete stvoriti bogatstvo bez stvaranja novih stvari, jednostavno tako što ćete stare stvari staviti u nove ruke.
Sigurno ste čuli poslovicu: „Jednom čovjeku smeće, drugom blago.“ Trgovina pretvara smeće u blago tako što ga izvlači iz jednih ruku i stavlja u druge.
Razmislite o ovome. Jeste li ikada pronašli nešto zaista sjajno po povoljnoj cijeni u prodavnici polovne robe? Ja sam otišao u takvu prodavnicu sa svojom suprugom noć prije nego što sam trebao održati ispit iz makroekonomije tokom jeseni 2017. godine. Pronašao sam vintage majicu tima Birmingham Barracudas iz 1995. godine. Ako ne znate ko su Birmingham Barracudas, niste jedini. Oni su bili tim iz Birminghama koji je igrao u Kanadskoj fudbalskoj ligi tokom njenog neuspješnog pokušaja proširenja na jug tokom 1990-ih. Tim je trajao samo jednu sezonu. Mislim da sam platio dva dolara za majicu. Bez problema bih platio i pet dolara. Nismo proizveli novu odjeću, ali kada sam kupio tu majicu, bogatstvo društva se povećalo.
Važno je napomenuti da je neko bio plaćen za to. Prodavnice polovne robe su malo drugačije jer su obično neprofitne organizacije, ali ljudi u toj prodavnici stvorili su vrijednost jer su imali nešto što sam ja želio, u trenutku kada mi je to trebalo. Prihodi menadžera i zaposlenih dolaze iz njihovog doprinosa stvaranju bogatstva. Premještanje stvari od onih koji ih manje cijene ka onima koji ih više cijene važan je način na koji trgovina stvara bogatstvo.
Evo jednostavnog primjera koji pokazuje drugi način na koji trgovina stvara bogatstvo i objašnjava zašto Jason Momoa, iako je ogroman, ima tjelohranitelje. Pretpostavimo da postoje dvije osobe, Han i Lando. Oni mogu proizvoditi dvije vrste dobara: jabuke i narandže.
Tokom jedne godine, Han može proizvesti 100.000 jabuka ili 50.000 narandži. Lando može proizvesti 200.000 jabuka ili 400.000 narandži. Ključna riječ ovdje je ili. To nije i. Ako Han odluči da proizvodi više jabuka, mora proizvoditi manje narandži, i obrnuto. Isto pravilo vrijedi i za Landa.
Lando izgleda kao posebno talentovan farmer. Može proizvesti više jabuka od Hana. Može proizvesti više narandži od Hana. On ima ono što ekonomisti nazivaju apsolutnom prednošću u proizvodnji jabuka (može ih proizvesti više u toku jedne godine) i apsolutnom prednošću u proizvodnji narandži (može ih proizvesti više u toku jedne godine).
Ovdje mnogi komentatori staju, ako uopšte dođu dotle. Zaključuju da Lando nema ništa da dobije trgujući s Hanom jer ima apsolutnu prednost u obje kategorije. Ako bi postojalo društvo Landosa s visokom produktivnošću i društvo Hanosa s niskom produktivnošću, mnogi bi zaključili da su Hanosi, u najboljem slučaju, prijetnja Landosima.
Ali nisu. Ono što ćete sada vidjeti moglo bi vas potpuno šokirati, baš kao što svakodnevno šokira mene.
Hajde da vidimo koliko Landa košta proizvodnja jabuka i narandži, a koliko Hana košta proizvodnja istih dobara.
Ovde dolazimo do pravog uvida. Moramo izračunati oportunitetni trošak, što je cijena prilike koju plaćate ako se odlučite raditi jedno, a ne drugo. U našem primjeru, oportunitetni trošak jabuka su narandže, a oportunitetni trošak narandži su jabuke. Pošto imamo brojke o proizvodnim mogućnostima Hana i Landa, možemo ovo precizno izračunati.
Oportunitetni trošak je ono čega se odričete da biste nešto dobili. Da bismo izračunali Hanov oportunitetni trošak uzgoja narandži, podijelićemo broj jabuka kojih se odriče s brojem narandži koje dobija. On se odriče 100.000 jabuka da bi dobio 50.000 narandži, tako da svaka narandža košta Hana dvije jabuke. Hanov oportunitetni trošak uzgoja jabuka računa se na isti način. Podijelite 50.000 narandži kojih bi se odrekao da bi proizveo 100.000 jabuka. To pokazuje da je Hanov oportunitetni trošak proizvodnje jedne jabuke pola narandže.
Isto možemo izračunati za Landa. On se odriče 400.000 narandži da bi proizveo 200.000 jabuka, tako da svaka jabuka košta Landa dvije narandže. Takođe, odriče se 200.000 jabuka da bi proizveo 400.000 narandži, što znači da svaka narandža košta Landa pola jabuke.
Sada imamo oba oportunitetna troška, pa ih možemo uporediti. Hanov oportunitetni trošak uzgoja narandži iznosi dvije jabuke. Landov oportunitetni trošak uzgoja narandži iznosi pola jabuke. Lando ima niži trošak, što znači da ima komparativnu prednost u uzgoju narandži.
S druge strane Hanov oportunitetni trošak uzgoja jabuka iznosi pola narandže, dok Landov oportunitetni trošak uzgoja jabukaiznosi dvije narandže. Han ima niži trošak, što znači da ima komparativnu prednost u uzgoju jabuka.
Dogovorom o trgovini, Han i Lando mogu dobiti više jabuka i više narandži nego što bi mogli dobiti radeći sami.Alternativno, mogu dobiti isti broj jabuka i narandži uz manje truda nego što bi morali uložiti ako ne bi trgovali.
Kada znamo oportunitetne troškove, možemo odrediti cijene po kojima bi svaki od njih bio spreman da trguje. Zamislimo Hana kao prodavca jabuka (za narandže), a Landa kao kupca jabuka (s narandžama).
Sada pretpostavimo da Lando želi jabuke. Razmislimo o njegovoj odluci. Mogao bi ih sam uzgajati. U tom slučaju, svaka jabuka bi ga koštala dvije narandže.
Njegova alternativa je da fokusira svoje vrijeme, energiju i pažnju na uzgoj narandži, a zatim da trguje dijelom narandži koje uzgoji za jabuke koje je Han uzgojio. Ako može nagovoriti Hana da se složi s cijenom nižom od dvije narandže po jabuci, Lando će moći dobiti jeftinije jabuke nego što bi ih dobio da ih sam uzgaja.
Ali to neće biti jednostavno. Na kraju krajeva, Han ne želi da bude prevaren, zar ne? Međutim, evo u čemu je stvar: Han neće biti prevaren sve dok mu Lando ponudi odgovarajuću cijenu.
I, pitate se, koja je to odgovarajuća cijena? Hanov oportunitetni trošak za svaku jabuku je pola narandže. Ako mu Lando ponudi bilo šta iznad pola narandže po jabuci, Han će profitirati zbog trgovine. Pretpostavimo da mu Lando ponudi jednu narandžu za jednu jabuku. Han proizvodi jabuku po cijeni od pola narandže, a zatim trguje tom jabukom za jednu narandžu. Na kraju, on je u plusu za pola narandže.
Ali zašto bi Lando bio spreman na takvu ponudu? Sjetite se koliko njega košta da sam uzgaja jabuke. Svaka jabuka bi ga koštala dvije narandže. Ako, umjesto toga, proizvodi narandže i trguje ih za jabuke koje uzgaja Han, Lando je uštedeo jednu jabuku time što se specijalizovao za narandže i trgovao za jabuke, umjesto da ih sam uzgaja.
Han, proizvođač jabuka, ima više jabuka i narandži kao rezultat svog rada jer može trgovati s Landom. Lando, kupac jabuka, takođe ima više jabuka i narandži kao rezultat svog rada jer može trgovati s Hanom.
Ovdje nema trika, nema prevare, nema misteriozne nove tehnologije uzgoja jabuka niti genetskih promjena. Radi se samo o tome da smo spojili dvoje ljudi koji sada mogu trgovati, i zajedno su u mogućnosti postići više nego što bi mogli postići odvojeno.
Na kojoj će se cijeni dogovoriti? Bilo koja „cijena u narandžama“ za jabuke između 0.5 i 2 biće povoljna za oboje. Na konkurentnom tržištu s mnogo kupaca i mnogo prodavaca, konkurencija će odrediti koje cijene će se pojaviti.
Ovo ilustruje četiri važna zaključka:
1. Prodavci se takmiče s drugim prodavcima za privilegiju saradnje s kupcima: Han se takmiči sa svim ostalim prodavcima kako bi pridobio Landovu kupovinu. Lando ima snažno pravo: pravo da kaže „ne“, što znači da Han mora uložiti dodatni trud ako želi da Lando kupi njegove jabuke.
2. Kupci se takmiče s drugim kupcima za privilegiju saradnje s prodavcima: Lando se takmiči sa svim ostalim kupcima za Hanove proizvode. Na slobodnom tržištu, Han ima isto tako snažno pravo kao i Lando: pravo da kaže „ne“, što znači da Lando mora uložiti dodatni trud ako želi Hanove jabuke.
3. Angažujete strance u svoju korist radeći u njihovu korist: Drugim riječima, uvjeravate ih da vode računa o vašim interesima tako što vi vodite računa o njihovim interesima.
4. Jedna lekcija o poslovanju:Ljudi stvaraju vrijednost premještanjem resursa iz upotreba niže vrijednosti u upotrebe više vrijednosti. U ovom slučaju, Han stvara vrijednost preusmjeravajući više svog vremena na proizvodnju jabuka, dok Lando stvara vrijednost preusmjeravajući više svog vremena na proizvodnju narandži.
Na kraju, tržište jabuka postiže ravnotežu i ostaje u tom stanju—barem dok se ne pojavi inovator i preokrene pravila igre.
Ovaj članak je zahvaljujući Artu Kardenu i Američkom institutu za ekonomska istraživanja, pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 International License. Originalni tekst možete pronaći na sljedećem linku: Originalni tekst.